Kad govorimo o velikanima svjetskog kršćanstva, jedno ime s ponosom vežemo i za hrvatske korijene – sveti Jeronim, prevoditelj Biblije, crkveni otac i jedan od najučenijih ljudi starog svijeta. Njegovo nasljeđe duboko je utkano u povijest Crkve, europske kulture i hrvatskog identiteta.

Rođenje u zemlji Delmata

Sveti Jeronim rođen je oko 347. godine u Stridonu, gradu koji se nalazio negdje na granici rimskih provincija Dalmacije i Panonije. Točna lokacija Stridona još je predmet rasprava – neki ga smještaju u današnju Bosnu, drugi u Hrvatsku, no svi se slažu u jednome: bio je Dalmatinac. Sam Jeronim to potvrđuje u svojim djelima riječima: “Ego sum Dalmata.”

Od djetinjstva pokazivao je neutaživu glad za znanjem. Roditelji su ga poslali u Rim, gdje je stekao klasičnu naobrazbu, a potom ga je nemirna duša vodila kroz Galiju, Antiohiju, pustinje Sirije, Betlehem, pa sve do samog srca Crkve – Rima.

Vulgata – Biblija za narod

Najveće djelo svetog Jeronima svakako je prijevod Biblije na latinski jezik – poznat kao Vulgata. Ime dolazi od “versio vulgata”, što znači „opći, narodni prijevod”. Do tada su kršćani koristili razne grčke i starolatinske prijevode, često kontradiktorne.

Poticaj za ovaj pothvat došao je od pape Damaza, koji je Jeronima pozvao u Rim i dao mu zadatak da ujedini, prevede i standardizira biblijski tekst. Jeronim se tog posla prihvatio s nevjerojatnom predanošću i strogošću.

Njegov prijevod nije bio samo lingvistički zadatak, već i teološko, kulturno i duhovno djelo od svjetske važnosti. Prvi put, cjelovita Biblija bila je dostupna na jeziku kojeg su razumjeli svi obrazovani ljudi Rimskog Carstva. Vulgata je kasnije postala službeni prijevod Katoličke crkve, a ostala je takvom sve do 20. stoljeća.

Borac za istinu i čistoću vjere

Sveti Jeronim nije bio samo učenjak – bio je i nepopustljiv branitelj pravovjerja. Oštro je napadao hereze svoga vremena, ulazio u teološke rasprave s drugim velikanima Crkve (posebno s Rufinom i sv. Ambrozijem), ali je bio i samokritičan, često pišući o svojim borbama s taštinom, grešnim mislima i ljudskim slabostima.

Njegov asketski život u Betlehemu, gdje se povukao u špilju blizu špilje Isusova rođenja, postao je simbol duhovne discipline, molitve i studija.

Zaštitnik Dalmacije i hrvatskog identiteta

Sveti Jeronim je već u ranom srednjem vijeku postao zaštitnik Dalmacije, a kasnije i zaštitnik hrvatskog jezika. U srednjovjekovnim hrvatskim zemljama vjerovalo se da je upravo Jeronim stvorio glagoljicu, pismo kojim su Hrvati stoljećima pisali liturgijske knjige.

Iako povijesno to nije točno (glagoljicu su stvorili Ćiril i Metod), simbolika je duboka – Jeronim je bio utjelovljenje hrvatske pismenosti, vjere i kulturnog dostojanstva.

U mnogim hrvatskim mjestima nalaze se crkve i kipovi posvećeni svetom Jeronimu – primjerice, kip na Marjanu iz 15. stoljeća ili kapela u Udbini, u kompleksu Crkve hrvatskih mučenika.

Papa Pio XII. 1954. godine posebno je naglasio da je sveti Jeronim dar hrvatskog naroda cijelom kršćanstvu, a papa Ivan Pavao II. više je puta isticao Hrvate kao nasljednike Jeronimova duha.

Nasljeđe u jeziku i kulturi

U crkvenoj umjetnosti Jeronim se prikazuje kao starac s lavom – prema legendi, pripitomio je ranjenog lava iz pustinje koji mu je postao vjerni pratitelj. No još snažnije naslijeđe Jeronim ostavlja kroz:

• jezik – kao simbol duhovne i pismene povezanosti zapadne civilizacije
• borbu za istinu – kao moralni primjer nepopustljivosti pred kompromisom
• vjernost vjeri i narodu – iako je mogao živjeti na carskim dvorovima, izabrao je špilju i samoću

Sveti Jeronim nije samo svetački lik iz prošlosti. On je živa inspiracija svakome tko traži istinu, znanje i vjeru. Njegov život spaja Istok i Zapad, učilište i pustinju, Rim i Betlehem, i na kraju – svetost i čovještvo.

A mi, koji govorimo jezik njegovih dalmatinskih predaka, možemo s pravom reći:

“Sveti Jeronime, ponosu Dalmacije – budi nam uzor u znanju, vjeri i domoljublju.”