Ime koje se pamti, život koji se štuje, smrt koja se ne zaboravlja.
Blago Zadro, hrvatski branitelj, heroj Domovinskog rata, simbol otpora i vukovarskog ponosa, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog naroda. Njegova karizma, hrabrost i žrtva pretočeni su u kolektivno sjećanje – ne samo kao vojna legenda, već kao čovjek iz naroda, otac, radnik, vođa.
Rani život i vrijednosti
Rođen je 31. ožujka 1944. godine u selu Donji Mamići pokraj Gruda u Hercegovini. U potrazi za boljim životom, Zadro je kao mladić došao u Vukovar – industrijski i multietnički grad, simbol tadašnje socijalističke Jugoslavije. Radio je u tvornici Borovo, ističući se kao predan radnik i pošten čovjek, omiljen među kolegama i susjedima.
Bio je član vukovarskog radničkog savjeta, aktivan u zajednici, domoljub u tišini – sve do trenutka kada je domovina zazvala one najhrabrije.
Domovinski rat i zapovjedništvo u Borovu Naselju
Po izbijanju Domovinskog rata i velikosrpske agresije, Zadro se nije povukao. Dapače, bio je među prvim organizatorima obrane Vukovara, posebno u Borovu Naselju – kvartu koji je pod njegovim vodstvom postao simbol nepokorenosti.
Ubrzo je postao zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade, poznate i kao “Zadrova bojna”. Bio je ne samo zapovjednik – bio je vođa, brat, moralna vertikala, čovjek koji nije sjedio u stožeru nego dijelio granate i rizike s običnim vojnicima.
Uvijek je bio u borbenoj uniformi i tenisicama, bez generalskih oznaka – njegovi činovi bili su njegova djela. Vojnici su ga slijedili jer su znali da nikada neće tražiti nešto što i sam nije spreman učiniti.
Trpinjska cesta – hrvatski Termopili
Pod Zadrom, obrana Trpinjske ceste postaje ključna linija obrane grada. Tu se odvijaju najteže i najslavnije bitke – uz pomoć legendarnih branitelja poput Marka Babića, Ivana Antunovića i drugih, Zadrovo zapovjedništvo zaustavlja tenkovsku silu JNA.
Zahvaljujući taktičkoj genijalnosti, improvizaciji, sabranosti i vjeri u obranu, Trpinjska cesta postaje “groblje tenkova”. U samo nekoliko tjedana uništeno je više od 60 tenkova i oklopnih vozila, što izaziva nevjericu u Beogradu i divljenje u ostatku Hrvatske.
Pogibija i besmrtnost
Blago Zadro poginuo je 16. listopada 1991. godine u blizini Trpinjske ceste, pogođen rafalom tijekom izviđanja borbene linije. Njegova smrt je u tom trenutku bila udarac, ali ne i poraz – njegovi suborci, ispunjeni tugom i gnjevom, još jače pritišću obrambenu liniju, odlučni da ne padnu.
Njegovo tijelo ekshumirano je nakon rata i dostojno pokopano na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata u Vukovaru, gdje danas počiva među onima koje je vodio.
Nasljeđe i počasti
Blago Zadro je posmrtno promaknut u čin general-bojnika i odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom, najvišim vojnim odlikovanjem Republike Hrvatske.
Njegov sin Robert Zadro, također je bio ranjen u obrani Vukovara i nastavio boriti se za slobodu, svjedočeći o nevjerojatnoj osobnoj žrtvi obitelji Zadro.
U njegovu čast:
- Vojarna u Vukovaru nosi njegovo ime: “Vojarna 204. brigade – Blago Zadro”
- Škole, ulice i trgovi diljem Hrvatske nazvani su po njemu
- U Zagrebu mu je 2011. podignut spomenik ispred MORH-a
- O njemu je snimljen dokumentarni film i napisane brojne pjesme
Blago Zadro – više od vojnika
Zadro nije bio školovani strateg, ali je bio ratnik srcem, vođa duhom. Njegova filozofija ratovanja nije bila mržnja, već obrana dostojanstva, naroda, doma i pravde. Za njega rat nije bio želja, nego nužnost.
U Vukovaru se i danas prepričavaju njegove riječi iz jednog od obraćanja braniteljima:
„Mi se ne borimo ni za Markovića, ni za Tuđmana. Borimo se da naši sinovi i unuci mogu živjeti u slobodnoj Hrvatskoj.“
I zato Blago Zadro nije zaboravljen – jer njegova žrtva nije bila uzaludna, nego je utkana u temelj slobodne Hrvatske.
Domovina u jednoj osobi
Blago Zadro nije bio kip, mit ili slogan – bio je radnik, otac, susjed, vojnik, koji je u presudnim danima postao stup jedne epopeje. Njegov život pokazuje da ne moraš biti rođen za povijest da bi je stvarao – dovoljno je da u jednom trenutku odlučiš stati između tame i svjetla.
Na Domovina.hr, dužni smo njegovu priču pričati iznova – ne zato da slavimo rat, nego da ne zaboravimo cijenu slobode.
