Kad Duhovi stignu u slavonsko selo Gorjane, miris žita i cvrkut ptica ne dolaze sami. S njima stižu – kraljice. I sablje. I pjesme što se prenose kao zlatna nit kroz stoljeća.
Ritual koji diše proljećem
U srcu Slavonije, na rubu Đakovštine, održava se jedan od najtajanstvenijih i najpoetičnijih običaja hrvatske nematerijalne baštine – Godišnji proljetni ophod kraljica ili ljelja iz Gorjana. To nije samo folklor. To je živi ritual čija je snaga u ritmu, zajedništvu i simbolici.
Običaj se održava na blagdan Duhova, sedam tjedana nakon Uskrsa, kada priroda doživljava svoj procvat. Tada kroz selo Gorjane kreće šarena povorka djevojaka, kraljica i kraljeva, s pjesmom na usnama i mačem u ruci.
Tko su kraljice, a tko kraljevi?
Povorka čini skupina od otprilike petnaestak djevojaka, podijeljenih u dvije skupine:
- Kraljevi – desetak djevojaka obučenih u muške narodne nošnje, s muškim šeširima ukrašenima cvijećem i sabljama u ruci. One izvode ples sa sabljama u dvorištima mještana.
- Kraljice – upola manje djevojaka koje izgledaju poput mladenki, s bijelim vijencima na glavi i bijelim maramama. Njihova je uloga pjevati i komentirati plesne figure, ali i izvoditi pjesme posvećene domaćinima.
Ova unikatna kombinacija ženske prisutnosti s muškim simbolima (sablja, šešir, vojnička držanja) govori o prastarim korijenima običaja, u kojemu se miješaju poganski, viteški i kršćanski elementi.
Kako izgleda ophod?
Kraljice i kraljevi prolaze od kuće do kuće u selu. U svakom dvorištu izvode odabranu pjesmu – posebno osmišljenu za tu obitelj. Možda se radi o mladoj nevjesti, djevojci za udaju, mladiću za ženidbu ili čak starijim ukućanima. Riječi pjesme odražavaju želje za plodnost, zdravlje, sreću i mir.
Nakon pjesme, kraljevi izvode ples sa sabljama – brze, precizne korake i zveckanje oružja, dok kraljice pjevaju u pratnji glazbenika. Na kraju se povorci pridružuju i domaćini u zajedničkom narodnom kolu.
Domaćini običaju hranjom i pićem, a ophod potom nastavlja dalje, do iduće kuće. Sljedećeg dana – kraljice idu u obližnje selo ili grad, dijeleći duh proljeća sa širom zajednicom.
Ophod završava svečano: zajedničkom večerom i zabavom kod jedne od djevojaka iz povorke. Tako se krug zatvara – pjesmom, zajedništvom i slavljenjem života.
Korijeni: Gdje počinje ova pjesma?
Ovaj običaj vjerojatno potječe iz predkršćanskih slavenskih rituala posvećenih plodnosti, poljima i proljetnim božanstvima. U srednjem vijeku, oblikuje se pod utjecajem viteških ophoda i europskih proljetnih rituala, ali zadržava svoju žensku dimenziju.
Kao rijetki primjer ženskog ophoda s oružjem, običaj kraljica iz Gorjana nema izravnih europskih paralela, što ga čini kulturno i antropološki neprocjenjivim.
UNESCO je 2009. godine upisao Godišnji proljetni ophod kraljica iz Gorjana na Reprezentativnu listu nematerijalne svjetske kulturne baštine čovječanstva.
Simbolika: Više od plesa
Sablja u rukama djevojaka nije igračka. To je prastari simbol moći i zaštite. Pjesme koje pjevaju nisu samo note – to su usmene formule, blagoslovi i zavjeti. Bijeli vijenci na glavi kraljica podsjećaju na nevine djevice, ali i na svadbeni vijenac. Šeširi kraljeva podsjećaju na stare slavonske momke – čuvare sela.
U toj kombinaciji pjevnog i ratničkog, muškog i ženskog, ozbiljnog i svečanog – leži snaga ophoda. On je zrcalo zajednice – njezine nade, radosti, prošlosti.
Kraljice danas: glas tradicije u modernom svijetu
I danas, u doba interneta, kraljice izlaze u proljeće. Mlade djevojke iz Gorjana, njihove bake i njihove majke, zajedno prenose ovu tradiciju kao živ dio identiteta. Kraljice nisu samo čuvarice pjesme – one su čuvarice duše Slavonije.
Za posjetitelja, ovo je čudesna mješavina folklora, kazališta, rituala i povijesti. Za domaće – ovo je najljepši način da selo kaže: još dišemo.
