U povijesti svakog naroda postoji ime koje, jednom izgovoreno, postaje stijeg – riječ što vodi kroz oluje vremena. Za hrvatski narod, to je ime Marko Marulić. Rođen u Splitu 1450. godine, u mletačkoj Dalmaciji, Marulić je živio na razmeđi svjetova i epoha: između antike i modernosti, latinskoga i narodnog jezika, između križa i sablje. U tom raskoraku, stvorio je čudesan most – književni, duhovni, znanstveni – most koji traje već više od pet stoljeća.
Humanist, kršćanin i rodoljub
Obrazovan u Splitu i moguće u Italiji, Marulić je usvojio znanja iz prava, filozofije, retorike, teologije, povijesti i klasičnih jezika. Bio je renesansni humanist, ali i duboko pobožan kršćanin, čvrsto ukorijenjen u svoju vjeru i narod. Iz tog spoja nastala su djela koja su ostavila traga i u europskoj, a ne samo hrvatskoj kulturnoj povijesti.
Pisao je na tri jezika:
- latinskom, kao jezikom učenih i duhovnih krugova Europe,
- talijanskom, koji je bio svakodnevan u mletačkom okruženju,
- te hrvatskom (štokavsko-čakavskom), koji je podigao na razinu književnog izraza.
U vrijeme kada se plemstvo i intelektualci gotovo isključivo izražavaju na latinskom, Marulić namjerno i svjesno bira hrvatski jezik za svoja djela namijenjena narodu – i time udar temelje hrvatske književnosti.
“Judita” – narodna epika i krik otpora
Njegovo najpoznatije djelo, “Judita”, napisano 1501. i tiskano u Veneciji 1521., nije samo religiozna epska poema o starozavjetnoj junakinji. To je parabola o otporu, u kojoj Judita simbolizira hrvatsku ženu, a Holoferno osmansku opasnost. U stihovima snažnog izraza i narodnog jezika, Marulić ohrabruje svoje sunarodnjake da se ne pokore sili, već uzdignute glave brane vjeru i dom.
Stihovi su pisani u dvostruko rimovanom dvanaestercu, poznatom kao Marulićev stih, što je postao kanonski oblik za epsku poeziju hrvatske renesanse.
Ostala hrvatska djela
Marulić nije autor jedne knjige. Njegov opus na narodnom jeziku obuhvaća i sljedeća važna djela:
- “Spovid koludric od sedam smrtnih grihov” – prvi poznati psihološki monolog u hrvatskoj književnosti, ispovijed redovnice u borbi sa sedam smrtnih grijeha.
- “Molitva suprotiva Turkom” – molitveni tekst iz 1493. koji odražava duhovni i politički otpor nadirućoj osmanskoj sili, pisan nakon bitke na Krbavskom polju.
- “Posvetilište Abramovo” – alegorijsko-biblijski spjev koji oslikava odnos čovjeka i Boga.
- “Narni mirakul” – vjerska drama u stihu, jedna od prvih zabilježenih u hrvatskoj književnosti.
- Razni psalmi i duhovne pjesme – koje su se često pjevale i prenosile usmenom predajom.
Marulić svojim hrvatskim djelima uvodi kršćansku etiku i filozofsku dubinu u srednjovjekovnu književnost, pripremajući teren za razvoj barokne i prosvjetiteljske književnosti kasnijih stoljeća.
Latinska djela i europska slava
U latinskom izrazu, Marulić doseže europske razmjere. Njegovo najutjecajnije djelo:
- “De institutione bene vivendi per exempla sanctorum” (O načinu kako dobro živjeti po primjerima svetaca) – zbirka moralnih pouka i svetih primjera, koja je doživjela 15 izdanja tijekom 16. stoljeća i bila prevedena na više jezika.
- “Evangelistarium” – teološko-didaktičko djelo koje su čitali i citirali tadašnji velikani poput svetog Ignacija Loyole.
- “De humilitate et gloria Christi”, “De salute et doctrina” i druge moralno-teološke rasprave bile su poznate i cijenjene diljem katoličke Europe.
Latinska djela su bila svojevrsni “bestselleri” europske reformacije i protureformacije – a Marulić je u njima oblikovao kršćanski humanizam utemeljen na evanđeoskoj jednostavnosti, dubokoj etici i kontemplaciji.
Marulićev doprinos arheologiji i baštini
Osim kao književnik i pravnik, Marulić se bavio i arheologijom i proučavanjem starina. Kao humanist, bio je zaljubljenik u antičku Salonu – ruševine nekadašnjeg glavnog grada rimske Dalmacije. Zabilježio je natpise, sustavno ih proučavao i na taj način postavio temelje hrvatske arheologije.
Bio je među prvim Dalmatincima koji su gledali ruševine ne kao kamen za gradnju, nego kao svjedočanstvo povijesti. Marulićeva razmišljanja o latinskim natpisima, antičkoj kulturi i sjećanju na rimsko doba često su prožeta u njegovim književnim i filozofskim djelima.
Jezik i stil
Marulić koristi štokavsko-čakavski idiom prožet biblijskim, crkvenim i pučkim izrazima. Stil mu je jasan, bogat, visoko moralizirajući, ali nikada hladan – iz njega uvijek izbija briga za narod, vjeru i sudbinu Hrvatske.
Nasljeđe
- Spomenik Maruliću na Voćnom trgu u Splitu djelo je Ivana Meštrovića – još jednog velikana hrvatske baštine.
- Dan dovršetka “Judite”, 22. travnja 1501., obilježava se kao Dan hrvatske knjige.
- Njegovo ime nose knjižnice, kulturni centri, nagrade i škole širom Hrvatske.
Marulić kao temelj
U vremenima kada je hrvatski identitet bio stiješnjen između stranih vladara i domaće nemoći, Marulić je pokazao da je moguće biti Hrvat, misliti kršćanski, pisati europski i disati narodski. U njegovom se djelu ogleda čitava povijest naroda koji nikada nije imao imperij, ali je imao dušu. Domovina.hr svoj temelj može čvrsto osloniti na njegovu riječ – jer on je pisac koji je znao da domovina nije zemlja, već zavjet koji se prenosi knjigom.
