Kad padne noć nad Korčulom, a koračnica zazveči o kamene ploče, nije to obična predstava. To je – vrisak povijesti i šapat duše otoka.
Što je Moreška?
Moreška je viteški mačevalački ples s elementima dramske igre, u kojem se dvije vojske sukobljavaju mačevima zbog otete ljepotice – djevojke imena Bula. Igra se isključivo u gradu Korčuli, a korijeni joj sežu više od četiri stoljeća unatrag.
U ovoj borbi sudjeluju Bijeli kralj (osloboditelj) i Crni kralj (otmičar), sa svojim vojskama. Borba se vodi u sedam glazbenih i koreografskih figura, u kojima se izmjenjuju ritam, prijetnja, udarci i pjesma, sve dok ljubav ne bude oslobođena.
No Moreška nije samo priča o ljubavi – to je iskonski sukob slobode i ropstva, zla i dobra, vjernosti i sile.
Povijesni korijeni: od Mediterana do otoka
Moreška je unikatan ostatak europskih “mačana” – viteških igara koje su se igrale u Italiji, Španjolskoj i južnoj Francuskoj u srednjem i ranom novom vijeku. Ime dolazi od “Mori” – Maurima – muslimanskim vojnicima koji su stoljećima ratovali s europskim kraljevstvima.
Izvorno, Moreška je u ranijim europskim verzijama predstavljala kršćane protiv Maura, a u Korčuli su se ti elementi s vremenom preoblikovali – Mauri postaju “Crni”, ali sukob gubi religijsku oštricu i pretvara se u metaforu za borbu za čast i ljubav.
U Korčuli se Moreška prvi put dokumentirano spominje 1666. godine, iako je gotovo sigurno igrana i ranije. Tijekom stoljeća, druge dalmatinske varijante viteških plesova su nestale, ali Korčula ju je sačuvala kao svoj identitet, ponos i pozornicu.
Struktura igre: Ljubav pod mačevima
Moreška se izvodi s kompletnom dramatskom strukturom:
- Ulazak vojski i kraljeva (Crni i Bijeli)
- Dijalog između njih – prijetnje i nadmudrivanje
- Pojava Bule – oteta i ponižena
- Borba u 7 figura – svaki krug sve žešći
- Pobjeda Bijelog kralja
- Predaja Crnog kralja
- Završna himna i povratak reda
U borbi sudjeluje više od 20 izvođača, svi s pravim čeličnim mačevima, odjeveni u bogato vezenim kostimima koji podsjećaju na renesansne dvorove.
Bula ne progovara nijednu riječ – ali njezina prisutnost pokreće cijelu dramu. Ona je simbol ideala – slobode, ljepote, zemlje, svetinje. Moreška je, u tom smislu, molitva u oklopu, borba u ritmu srca.
Simbolika i značenje danas
Moreška nije turistički performans. Ona je živi ritual otoka. Izvodi se za blagdan sv. Todora, zaštitnika Korčule (29. srpnja), ali i ljeti više puta za publiku – no uvijek s istim žarom.
Za Korčulane, sudjelovati u Moreški nije zabava – to je čast. Likovi se nasljeđuju, treniraju mjesecima, a oštrina mačeva traži disciplinu. Plesači su često i studenti, pomorci, profesori, ribari. Mač je u tom trenutku produžetak duše.
U svijetu u kojemu folklor često postaje forma bez duše, Moreška i dalje gori vatrom istinskog izraza.
Moreška i hrvatski identitet
Moreška je više od predstave – to je kolektivna memorija jednog naroda. U doba kad je Hrvatska bila podijeljena među carevinama, kad je identitet bio gušen, kad se ljubav prema Domovini morala prenositi šapatom, Moreška je plesala.
Danas, kad tražimo korijen, kad se u buke svijeta pokušavamo prisjetiti tko smo – možda je rješenje upravo ovdje: u sjaju čelika i tišini kamene pozornice staroga grada.
