U povijesti hrvatskoga naroda malo je likova koji simboliziraju snagu vjere, postojanost duha i spremnost na žrtvu poput svetog Nikole Tavelića. Rođen u 14. stoljeću, u srcu Dalmacije – Šibeniku, Tavelić nije samo svetac Katoličke Crkve; on je i simbol hrvatskog duhovnog identiteta, čovjek koji je život dao za Krista u jednome od najosjetljivijih vjerskih trenutaka srednjovjekovnoga svijeta – u Jeruzalemu.
Podrijetlo i duhovni poziv
Nikola Tavelić rođen je oko 1340. godine u uglednoj šibenskoj obitelji. Odrastao je u gradu koji je tada bio pod vlašću mletačke republike, ali s dubokim katoličkim korijenima i snažnim utjecajem franjevačkog reda. Kao mladić, Nikola se odlučuje posvetiti duhovnom pozivu i pristupa Franjevačkom redu, jednom od najutjecajnijih redova svoga doba. Po završetku studija filozofije i teologije, posvećuje se pastoralnom radu, ali vrlo brzo biva poslan na važnu misiju.
Misija u Bosni – obrana vjere pred herezom
Prvi značajni zadatak Tavelića bio je misijski rad u Bosni, tada zahvaćenoj djelovanjem bosanskih krstjana – heretičkog pokreta koji je odbacivao mnoge katoličke dogme. S franjevcem fra Deodatom iz Ruticinija, Tavelić neumorno propovijeda vjeru, spašava crkve i duše, i sudjeluje u procesu ponovnog katoličkog oblikovanja Bosne. Djelovao je ondje više od dvanaest godina, u vrlo teškim i često opasnim uvjetima.
Za ovaj rad papa Grgur XI. 1375. godine upućuje posebnu pohvalu i potporu, što svjedoči o njegovoj revnosti i uspjehu u toj misiji.
Jeruzalem – zadnja i najteža misija
Upravo ta gorljivost i posvećenost dovela je Tavelića do njegove posljednje misije – Jeruzalema. Oko 1384. godine, Nikola dolazi u Svetu Zemlju, gdje s još trojicom franjevaca – Stjepanom iz Cunea, Deodatom iz Ruticinija i Petrom iz Narbonne – služi u samostanu na Sionu, zaduženom za čuvanje svetih mjesta.
Tamošnji zakon je zabranjivao propovijedanje kršćanstva muslimanima. No, vođeni dubokom vjerom i svjesni mogućih posljedica, Tavelić i subraća odlučuju javno naviještati Krista i obratiti muslimanski narod. Dana 11. studenoga 1391., stali su pred kadiju u jeruzalemskom sudu i jasno ispovjedili svoju vjeru u Isusa Krista te zatražili da i sam kadija prizna kršćansku istinu.
Ishod je bio brutalan. Franjevci su uhićeni, mučeni, i na kraju osuđeni na smrt. Prema kronikama, odvedeni su na mjesto izvan gradskih zidina gdje su kamenovani i spaljeni. Njihova smrt uzdrmala je kršćansku zajednicu, ali i probudila duboko poštovanje i divljenje prema hrabrosti te mučeničkoj vjeri.
Put prema kanonizaciji
Nikola Tavelić stoljećima se štovao kao mučenik, osobito među franjevcima i Hrvatima. Godine 1889. papa Leon XIII. potvrdio je njegovo štovanje i proglasio ga blaženim. Stoljeće kasnije, 21. lipnja 1970., papa Pavao VI. svečano ga je kanonizirao u Vatikanu, proglasivši ga prvim kanoniziranim hrvatskim svecem.
Na kanonizaciju je hodočastilo desetke tisuća Hrvata iz domovine i iseljeništva, među njima i visoki predstavnici Crkve i države. Time je Tavelić postao duhovni simbol vjernosti, ponosa i vjere hrvatskog naroda.
Značaj i naslijeđe
Sveti Nikola Tavelić danas je:
- Zaštitnik Šibenske biskupije
- Simbol hrvatskog mučeništva
- Patron hrabrosti i vjernosti evanđelju
U njegovu čast u Šibeniku je sagrađena velebna crkva sv. Nikole Tavelića, a njegovo ime nose brojne crkve, škole i institucije širom Hrvatske i među iseljeništvom.
Njegovo mučeništvo danas ne gledamo kao čin fanatizma, već kao izraz radikalne ljubavi i predanja Bogu, u vremenima kada je vjera često bila pitanje života i smrti.
