U povijesti hrvatskog naroda malo je ličnosti koje su ujedinile mač i pero, vjeru i oružje, obrazovanje i ratničku čvrstoću, kao što je to učinio Petar Berislavić, hrvatski ban, diplomat i heroj u borbi protiv Osmanlija. U vremenu kada je Hrvatska bila sužena na „ostatke ostataka“ – na krvavom rubu između istoka i zapada – Berislavić je postao simbol otpora, domoljublja i mučeništva.
Porijeklo i uspon
Rođen je oko 1475. godine u Trogiru, u plemićkoj obitelji Berislavić. Studirao je u Italiji, gdje je stekao široku humanističku naobrazbu, govorio više jezika i duboko se formirao kao katolički intelektualac i diplomat. Bio je kanonik, zatim veszpremski biskup, a od 1513. godine postaje hrvatski ban – u vremenu kada biti ban nije bila čast, nego križ.
Zemlja mu je bila pod neprestanim napadima Osmanlija, sjever pod pritiskom njemačkih interesa, a Ugarska već uzdrmana unutarnjim krizama. Hrvatska je trebala čovjeka koji zna razgovarati u Rimu i boriti se u Lici, i dobila ga je u Petru Berislaviću.
Ban ratnik – mač i molitva
Berislavić nije bio ban koji je stolovao iza zidina. Bio je ban na konju, u oklopu, koji je osobno predvodio bitke protiv Osmanlija.
Najveći trijumf postigao je 1513. godine u Bitci kod Dubice, gdje je s malom hrvatskom vojskom pobijedio mnogo nadmoćnije osmanske snage. Uspjeh nije bio samo vojni – bio je simbolički: Hrvatska je pokazala da se neće predati, da nije pokorena, da i dalje ima sinove spremne umrijeti za nju.
Berislavić je bio poznat po osobnoj hrabrosti – išao je na prvu liniju, nosio križ na oklopu i ulijevao nadnaravni moral svojim vojnicima. U njegovim pismima papi i europskim vladarima izbijala je goruća želja da se Hrvatska ne zaboravi, da ju se ne prepusti. Njegove riječi odzvanjaju i danas:
„Mi smo štit kršćanstva. Ako padnemo mi – past će i Europa.“
Herojska smrt u Čazmanskoj šumi
Na blagdan Tijelova, 20. svibnja 1520., Berislavić je upao u zasjedu osmanskih postrojbi u blizini Garešnice, kod Čazme. U nepravednoj i brojčano neravnoj borbi, bori se do posljednjeg daha. Osmanlije ga zarobljavaju i odrubljuju mu glavu, a tijelo mu bacaju u blato. Ipak, hrvatski vojnici izvlače njegovo tijelo i dostojanstveno ga pokapaju.
Njegova mučenička smrt duboko potresa Hrvatsku. Narod ga oplakuje, vojska gubi vođu, ali duh otpora nije slomljen – Petar Berislavić postaje legenda.
Baština i nasljeđe
- Pokopan je u katedrali sv. Stjepana u Zagrebu, čime je simbolično postao zaštitnikom domovine i vjere.
- Ime Petra Berislavića nose ulice, škole, spomenici i povijesni tekstovi.
- Bio je jedan od posljednjih banskih ratnika prije tragične Mohačke bitke 1526. i pada Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva u šake Osmanlija.
U kulturnom smislu, Berislavić je bio poveznica između europskog humanizma i hrvatskog obrambenog duha – čovjek koji je znao govoriti latinski, ali je uvijek mislio hrvatski. Bio je i pokrovitelj pismenosti i crkvene glazbe, a podržavao je glagoljaše i širenje domaće liturgije.
Zaključak – simbol otpora i časti
Petar Berislavić je bio više od političara, više od ratnika. Bio je utjelovljenje onoga što Hrvatska u najtežim vremenima rađa – ljude koji ne odustaju. Njegov lik stoji rame uz rame uz Zrinske, Frankopane, Šubiće i sve one koji su vjerovali da je sloboda vrijedna života.
Danas, kada je Hrvatska slobodna, zadaća svih nas je da ne zaboravimo one koji su je nosili na ramenima, među kojima Petar Berislavić zauzima posebno, časno i krvavo mjesto.
“Naša sloboda piše se krvlju naših velikana.”
