Prije 1100 godina, godine Gospodnje 925., na tlu današnje Hrvatske dogodio se povijesni trenutak: knez Tomislav okrunjen je za kralja – prvi put u povijesti da jedan Hrvat nosi krunu. Bio je to čin koji je simbolizirao državnost, vojnu snagu, duhovnu povezanost s Rimom i konačno – ujedinjenje hrvatskih zemalja.
✠ Povijesni kontekst: Uspon kneževine u kraljevstvo
U prvoj polovici 10. stoljeća, Hrvatska se nalazila na geopolitičkoj raskrsnici između moćnih sila: Bizantskog Carstva, Franačke, Bugarske i rastuće Venecije. U to doba, knez Tomislav već je bio poznat kao vojskovođa koji je odolio Mađarima i kao prijatelj Rima, vjerni branitelj zapadnog kršćanstva.
Crkveni sabor u Splitu 925., sazvan od pape Ivana X., bio je i politički trenutak – jer u pismima Pape Tomislav se izričito naziva “rex Chroatorum” – kralj Hrvata. Time je, na simboličan i međunarodno priznati način, Tomislav postao prvi hrvatski kralj.
“Dilecto filio Tomisclavo, regi Croatorum…”
(Dragi sine Tomislave, kralju Hrvata…) – Papa Ivan X., 925.
⚔️ Vojna moć kraljevstva
Povijesni izvori, uključujući djela bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta, govore o velikoj vojnoj sili kojom je raspolagao Tomislav:
- 100.000 pješaka,
- 60.000 konjanika,
- 80 ratnih brodova.
Iako su ti brojevi možda pretjerani, jasno je da je Hrvatska u to vrijeme bila najjača sila zapadnog Balkana. Tomislav je porazio bugarskog cara Simeona i uspio zadržati hrvatsku autonomiju, dok su druge slavenske zemlje padale pod strane utjecaje.
Savez s Crkvom i duhovni identitet
Tomislav nije bio samo ratnik i vladar – bio je branitelj vjere, čovjek dijaloga s Rimom i zaštitnik glagoljaške tradicije. Pod njegovim pokroviteljstvom rješavalo se i pitanje crkvene jurisdikcije između Splita, Zadra i Nin. U tom dijalogu između domovinske crkve i Pape, učvrstila se vjerska pripadnost zapadnom kršćanstvu, što je zauvijek oblikovalo kulturnu i duhovnu pripadnost Hrvata.
Hrvatsko kraljevstvo rođeno
Tomislav je vladao ujedinjenim područjem Dalmacije i Panonije, čime je stvorio prvo jedinstveno hrvatsko kraljevstvo. Njegova vlast se protezala od Drave do Jadranskog mora, a hrvatski narod ušao je u red europskih naroda s krunom i vojskom, uz priznanje Papinstva – najviše vlasti tadašnjeg kršćanskog svijeta.
Gdje je krunjen?
Točno mjesto Tomislavove krunidbe nije sigurno poznato, no većina povjesničara navodi Duvno (današnji Tomislavgrad) kao najvjerojatniju lokaciju. U čast ovom događaju, grad danas nosi ime kralja – Tomislavgrad, a kip kralja Tomislava u Zagrebu (djelo Roberta Frangeša Mihanovića) postao je simbolom nacionalne samosvijesti.
Što se dogodilo nakon Tomislava?
Nakon smrti Tomislava (oko 928.), Hrvatska je još neko vrijeme ostala kraljevina, no oslabljena unutarnjim borbama i vanjskim pritiscima. Njegovo nasljeđe postalo je simbol borbe za slobodu i samostalnost, kojem su se kroz stoljeća vraćali i Zrinski, i Radić, i Domovinski rat.
Značaj za današnju Hrvatsku
Krunidba Tomislava 925. godine nije samo povijesni događaj – ona je polazište naše državnosti. Ona potvrđuje da hrvatska samostalnost nije izmišljena 1991., već ima tisućljetne temelje. Zato danas, dok obilježavamo 1100 godina hrvatskog kraljevstva, slavimo ne samo jednog čovjeka – već povijest naroda koji je trajao, opstao i ponovno uskrsnuo u svojoj slobodi.
