U stoljećima u kojima se oblikovao identitet hrvatskoga naroda, vjera i umjetnost bile su neraskidivo povezane. Njihova simbioza osobito dolazi do izražaja u tzv. zlatnom dobu sakralne umjetnosti, razdoblju od 12. do 18. stoljeća kada su na hrvatskim prostorima nastajala remek-djela dostojna europskih metropola, a sakralna arhitektura, skulptura i slikarstvo doživjeli svoje vrhunce.

Radovan i njegov portal: Hrvatski gotički vrhunac

Jedan od najsvjetlijih primjera srednjovjekovne umjetnosti na hrvatskom tlu je Radovanov portal na katedrali sv. Lovre u Trogiru, izrađen 1240. godine. Majstor Radovan, o kojem znamo vrlo malo, ostavio je djelo koje spaja romaniku i ranu gotiku, ali i jedinstvenu ikonografiju s nizom biblijskih, mitoloških i svakodnevnih motiva. Portal prikazuje prizore iz Starog i Novog zavjeta, Adamovu i Evinu sramotu, radove iz kalendarske godine i niz stiliziranih likova. Zanimljivo, Radovan je potpisao svoje djelo – rijetkost u to doba – čime je pokazao ponos i svijest o važnosti umjetničkog stvaralaštva.

Juraj Dalmatinac i Šibenska katedrala

U 15. stoljeću hrvatska renesansa dobiva svoj najuzvišeniji izraz u Jurju Dalmatincu, genijalnom graditelju i kiparu iz Zadra. Njegovo remek-djelo, katedrala sv. Jakova u Šibeniku, građena od kamenih ploča bez žbuke, spoj je gotičke strukture i renesansne estetike. Posebno su dojmljive realistične ljudske glave na vanjskom zidu apside – prikazi suvremenika i građana Šibenika, što otkriva humanistički duh epohe.

Nikola Firentinac: Učenik Firence, gospodar Šibenika

Dalmatinska renesansa ne bi bila potpuna bez Nikole Firentinca, Jurjeva nasljednika i jednog od najvažnijih umjetnika 15. stoljeća. Njegov rad na kupoli šibenske katedrale, renesansnim svodovima, te nizu grobnih spomenika i oltara, donosi snažan utjecaj talijanske škole, ali s jasno prepoznatljivim dalmatinskim karakterom. Njegova djela prožeta su smirenošću i uzvišenom jasnoćom linija – idealima renesanse.

Andrija Aleši: Most između gotike i renesanse

Firentincu se pridružuje Andrija Aleši, također jedan od vrhunskih majstora svoga doba. Podrijetlom Albanac, Aleši djeluje u Dalmaciji gdje ostvaruje niz važnih djela, posebno u Trogiru i Šibeniku. Njegove gotičke arkade, portali i detalji pokazuju zrelost forme i suptilan prijelaz prema renesansnoj ornamentici. Njegova je suradnja s Jurjem Dalmatincem bila presudna za uspjeh šibenske katedrale.

Dalmacija – Galerija na otvorenom

U Dalmaciji se stvara ono što bi se moglo nazvati sakralna galerija na otvorenom. Gradovi poput Trogira, Šibenika, Splita, Dubrovnika i Zadra čuvaju desetke crkava ukrašenih skulpturama, reljefima, polikromnim oltarima i freskama koje svjedoče o dubokom razumijevanju kršćanske ikonografije, ali i estetskog sklada.

Zlatna ruka zlatara i slikara

Hrvatski srednji i novi vijek obilježen je i djelovanjem velikih zlatara i slikara: Blaž Jurjev Trogiranin slika ikone i poliptihe zasićene božanskom svjetlošću; Julije Klović, najveći minijaturist renesanse, iz Hrvatske odlazi u Italiju i osvaja papinski Rim svojim iluminacijama. Zlatarski radovi iz Zagreba, Trogira i Dubrovnika, poput relikvijara sv. Blaža, monstranci i kaleža, djela su vrhunske preciznosti i duhovne snage.

Barok: Raskoš u službi vjere

U 17. i 18. stoljeću, s barokom dolazi nova raskoš: oltari od pozlaćenog drva, freske na svodovima, velike orgulje, svetci u pokretu. Varaždin, Osijek, Krapina, Marija Bistrica i, dakako, Zagreb, doživljavaju barokni procvat. Crkve postaju kazališta božanske prisutnosti, dok se iznad propovjedaonica kovitlaju anđeli i svjetlosni zrakasti vijenaci.

Glagoljica – sveta riječ u svetom prostoru

U ovom duhovno-umjetničkom uzletu glagoljica ima osobito mjesto. Hrvatski narod je stoljećima jedini katolički narod koji misu služi na vlastitom jeziku i pismu – glagoljici. U sakralnoj umjetnosti to se očituje u glagoljaškim misalima, natpisima u crkvama (Bašćanska ploča!) i liturgijskim predmetima. Glagoljica je postala simbol duhovne samobitnosti i kulturne zrelosti hrvatskog naroda.

Naslijeđe za budućnost

Zlatno doba sakralne umjetnosti u Hrvatskoj nije završeno. Ono živi i danas – u svetištima, procesijama, u tisućama hodočasnika koji se zadivljeno osvrću na kapitele, svodove, likove svetaca, ali i u brojnim umjetnicima koji i danas pronalaze nadahnuće u spoju vječnog i ljudskog, vjere i ljepote.